1Bezakoniku je bezbožna rijeè u srcu; nema straha Božijega pred oèima njegovijem.
2Ali laže sebi u oèi, mjesto da prizna svoje bezakonje i omrzne na nj.
3Rijeèi su usta njegovijeh nepravda i lukavstvo, neæe da se opameti da tvori dobro.
4Bezakonje smišlja na postelji svojoj, stoji na putu rðavom, zlo mu nije mrsko.
5Gospode! do neba je milost tvoja, i istina tvoja do oblaka.
6Pravda je tvoja kao gore Božije, sudovi tvoji bezdana velika; ljude i stoku ti èuvaš, Gospode!
7Kako je dragocjena milost tvoja, Bože! sinovi ljudski u sjenu krila tvojih ne boje se.
8Hrane se od izobila doma tvojega, i iz potoka sladosti svojih ti ih napajaš.
9Jer je u tebe izvor životu, tvojom svjetlošæu vidimo svjetlost.
10Raširi milost svoju na one koji te znadu, i pravdu svoju na dobra srca.
11Ne daj da stane na mene noga ohola, i ruka bezbožnièka da me zaljulja.
12Onamo neka padnu koji èine bezakonje, neka se stropoštaju i ne mogu ustati.