1Blago èovjeku koji ne ide na vijeæe bezbožnièko, i na putu grješnièkom ne stoji, i u društvu nevaljalijeh ljudi ne sjedi,
2Nego mu je omilio zakon Gospodnji i o zakonu njegovu misli dan i noæ!
3On je kao drvo usaðeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu list ne vene: što god radi, u svemu napreduje.
4Nijesu taki bezbožnici, nego su kao prah koji rasipa vjetar.
5Zato se neæe bezbožnici održati na sudu, ni grješnici na zboru pravednièkom.
6Jer Gospod zna put pravednièki; a put bezbožnièki propašæe.