1Toga radi valja nam veæma paziti na rijeèi koje slušamo, da kako ne otpadnemo.
2Jer ako je ono što je govoreno preko anðela utvrðeno, i svaki prestupak i oglušak pravednu platu primio:
3Kako æemo pobjeæi na marivši za toliko spasenije? koje poèe Gospod propovijedati, i oni koji su èuli potvrdiše meðu nama,
4Kad i Bog posvjedoèi i znacima i èudesima i razliènijem silama, i Duha svetoga razdjeljivanjem po svojoj volji.
5Jer Bog ne pokori anðelima vasionoga svijeta, koji ide i o kome govorimo.
6Ali neko posvjedoèi negdje govoreæi: šta je èovjek da ga se opomeneš, ili sin èovjeèij da ga obiðeš?
7Umalio si ga malijem neèim od anðela, slavom i èasti vjenèao si ga, i postavio si ga nad djelima ruku svojijeh:
8Sve si pokorio pod noge njegove. A kad mu pokori sve, ništa ne ostavi njemu nepokoreno; ali sad još ne vidimo da mu je sve pokoreno.
9A umaljenoga malijem èim od anðela vidimo Isusa, koji je za smrt što podnese vjenèan slavom i èasti, da bi po blagodati Božijoj za sve okusio smrt.
10Jer prilikovaše njemu za kojega je sve i kroz kojega je sve, koji dovede mnoge sinove u slavu, da dovrši poglavara spasenija njihova stradanjem.
11Jer i onaj koji osveæuje, i oni koji se osveæuju, svi su od jednoga; zaradi toga uzroka ne stidi se nazvati ih braæom
12Govoreæi: objaviæu ime tvoje braæi svojoj, i posred crkve zapjevaæu te.
13I opet: ja æu se u njega uzdati. I opet: evo ja i djeca moja koju mi je dao Bog.
14Buduæi pak da djeca imaju tijelo i krv, tako i on uze dijel u tome, da smræu satre onoga koji ima državu smrti, to jest ðavola;
15I da izbavi one koji god od straha smrti u svemu životu biše robovi.
16Jer se zaista ne prima anðela, nego se prima sjemena Avraamova.
17Zato bješe dužan u svemu da bude kao braæa, da bude milostiv i vjeran poglavar sveštenièki pred Bogom, da oèisti grijehe narodne.
18Jer u èemu postrada i iskušan bi u onome može pomoæi i onima koji se iskušavaju.