1Bog koji je negda mnogo puta i razliènijem naèinom govorio ocevima preko proroka, govori i nama u pošljedak dana ovijeh preko sina,
2Kojega postavi našljednika svemu, kroz kojega i svijet stvori.
3Koji buduæi sjajnost slave i oblièje biæa njegova, i noseæi sve u rijeèi sile svoje, uèinivši sobom oèišæenje grijeha našijeh, sjede s desne strane prijestola velièine na visini,
4I toliko bolji posta od anðela koliko preslavnije ime od njihova dobi.
5Jer kome od anðela reèe kad: sin moj ti si, ja te danas rodih? I opet: ja æu mu biti otac, i on æe mi biti sin.
6I opet uvodeæi prvorodnoga u svijet govori: i da mu se poklone svi anðeli Božiji.
7Tako i anðelima govori: koji èini anðele svoje duhove, i sluge svoje plamen ognjeni.
8A sinu: prijestol je tvoj, Bože, va vijek vijeka; palica je pravde palica carstva tvoga.
9Omiljela ti je pravda, i omrzao si na bezakonje: toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti veæma od drugova tvojijeh.
10I opet: ti si, Gospode, u poèetku osnovao zemlju, i nebesa su djela ruku tvojijeh:
11Ona æe proæi, a ti ostaješ: i sva æe ostarjeti kao haljina,
12I saviæeš ih kao haljinu, i izmijeniæe se: a ti si onaj isti, i tvojijeh godina neæe nestati.
13A kome od anðela reèe kad: sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima?
14Nijesu li svi službeni duhovi koji su poslani na službu onima koji æe naslijediti spasenije?