1Zato, braæo sveta, zajednièari zvanja nebeskoga, poznajte poslanika i vladiku, kojega mi priznajemo, Isusa Hrista,
2Koji je vjeran onome koji ga stvori, kao i Mojsije u svemu domu njegovu.
3Jer ovaj posta toliko dostojan veæe èasti od Mojsija, koliko veæu od doma èast ima onaj koji ga je naèinio.
4Jer svaki dom treba neko da naèini; a ko je sve stvorio ono je Bog.
5I Mojsije dakle bješe vjeran u svemu domu njegovu, kao sluga, za svjedoèanstvo onoga što je trebalo da se govori.
6Ali je Hristos kao sin u domu svojemu: kojega smo dom mi, ako slobodu i slavu nada do kraja tvrdo održimo.
7Zato, kao što govori Duh sveti: danas ako glas njegov èujete,
8Ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste u dane napasti u pustinji,
9Gdje me iskušaše ocevi vaši, iskušaše me, i gledaše djela moja èetrdeset godina.
10Toga radi rasrdih se na taj rod, i rekoh: jednako se metu u srcima, ali oni ne poznaše putova mojijeh;
11Zato se zakleh u gnjevu svojemu da neæe uæi u pokoj moj.
12Gledajte, braæo, da ne bude kad u kome od vas zlo srce nevjerstva da otstupi od Boga živoga;
13Nego se utješavajte svaki dan, dokle se danas govori, da koji od vas ne odrveni od prijevare grjehovne;
14Jer postasmo zajednièari Hristu, samo ako kako smo poèeli u njemu biti do kraja tvrdo održimo;
15Dokle se govori: danas, ako glas njegov èujete, ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste.
16Jer neki èuvši prognjeviše se, ali ne svi koji iziðoše iz Misira s Mojsijem.
17A na koje mrzi èetrdeset godina? Nije li na one koji sagriješiše, koji ostaviše kosti u pustinji?
18A kojima se zakle da neæe uæi u pokoj njegov, nego onima koji ne htješe da vjeruju?
19I vidimo da ne mogoše uæi za nevjerstvo.