1Blagosloven Gospod, grad moj, koji uèi ruke moje boju, prste moje ratu,
2Dobrotvor moj i ograda moja, utoèište moje i izbavitelj moj, štit moj, onaj, u koga se uzdam, koji mi pokorava narod moj.
3Gospode! šta je èovjek, te znaš za nj, i sin smrtnoga, te ga paziš?
4Èovjek je kao ništa; dani su njegovi kao sjen, koji prolazi.
5Gospode! savij nebesa svoja, i siði; dotakni se gora, i zadimiæe se.
6Sijevni munjom, i razagnaj ih; pusti strijele svoje, i raspi ih.
7Pruži ruku svoju s visine, izbavi me i izvadi me iz vode velike, iz ruku tuðinaca,
8Kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna.
9Bože! pjesmu novu pjevaæu ti, u psaltir od deset žica udaraæu tebi,
10Koji daješ spasenje carevima, i Davida slugu svojega izbavljaš od ljutoga maèa.
11Izbavi me i otmi me iz ruke tuðinaca, kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna.
12Sinovi naši neka budu kao bilje, koje veselo odraste u mladosti; kæeri naše kao stupovi prekrasno izraðeni u dvoru;
13Žitnice naše pune, obilne svakim žitom; ovce naše nek se množe na tisuæe i na sto tisuæa po stanovima našim.
14Volovi naši neka budu tovni; neka ne bude napadanja, ni bježanja, ni tužnjave po ulicama našim.
15Blago narodu, u kojega je sve ovako! Blago narodu, u kojega je Gospod Bog!