1Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove,
2Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu:
3“Neæu uæi u šator doma svojega, niti æu leæi na postelju odra svojega;
4Neæu dati sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema;
5Dok ne naðem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.”
6Evo, èusmo da je u Jefremovoj zemlji, naðosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim.
7Uðimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh.
8Stani, Gospode, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje.
9Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju.
10Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega.
11Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neæe otstupiti; od poroda tvojega posadiæu na prijestolu tvojemu.
12Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti, onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom.
13Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu.
14Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æu se naseliti; jer mi je omiljelo.
15Hranu æu njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiæu hljeba.
16Sveštenike æu njegove obuæi u spasenje, i sveti æe se njegovi radovati.
17Tu æu uèiniti da uzraste rog Davidu, postaviæu vidjelo pomazaniku svojemu.
18Neprijatelje æu njegove obuæi u sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenac njegov.