1Bježe bezbožnici kad ih niko ne goni, a pravednici su kao laviæi bez straha.
2Kad se u zemlji zla èine, nastaju joj mnogi knezovi; ali kad se naðe èovjek razuman i vješt, ostaje dugo.
3Èovjek siromah koji èini krivo ubogima jest kao silan dažd iza kojega nestaje hljeba.
4Koji ostavljaju zakon, hvale bezbožnike; a koji drže zakon, protive im se.
5Zli ljudi ne razumiju što je pravo; a koji traže Gospoda, razumiju sve.
6Bolji je siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj nego ko ide krivijem putovima ako je i bogat.
7Ko èuva zakon, sin je razuman; a ko se druži s izjelicama, sramoti oca svojega.
8Ko umnožava dobro svoje ujmom i pridavkom, sabira onome koji æe razdavati siromasima.
9Ko odvraæa uho svoje da ne èuje zakona, i molitva je njegova mrska.
10Ko zavodi prave na zao put, pašæe u jamu svoju, a bezazleni naslijediæe dobro.
11Bogat èovjek misli da je mudar, ali razuman siromah ispituje ga.
12Kad se raduju pravedni, velika je slava; a kad se podižu bezbožnici, traži se èovjek.
13Ko krije prijestupe svoje, neæe biti sreæan; a ko priznaje i ostavlja, dobiæe milost.
14Blago èovjeku koji se svagda boji; a ko je tvrdoglav, upada u zlo.
15Bezbožnik koji vlada narodom siromašnijem, lav je koji rièe i medvjed gladan.
16Knez bez razuma èini mnogo nepravde, a koji mrzi na lakomstvo, živjeæe dugo.
17Èovjek koji èini nasilje krvi ljudskoj, bježaæe do groba, a niko ga neæe zadržati.
18Ko hodi u bezazlenosti, spašæe se; a ko je opak na putovima, pašæe u jedan mah.
19Ko radi svoju zemlju, biæe sit hljeba; a ko ide za besposlicama, nasitiæe se sirotinje.
20Èovjek vjeran obiluje blagoslovima; a ko nagli da se obogati, neæe biti bez krivice.
21Nije dobro gledati ko je ko, jer za zalogaj hljeba èovjek æe uèiniti zlo.
22Nagli da se obogati èovjek zavidljiv, a ne zna da æe mu doæi siromaštvo.
23Ko ukorava èovjeka naæi æe poslije veæu milost nego koji laska jezikom.
24Ko krade oca svojega i mater svoju, i govori: nije grijeh, on je drug krvniku.
25Oholi zameæe svaðu; a ko se uzda u Gospoda, izobilovaæe.
26Ko se uzda u svoje srce, bezuman je; a ko hodi mudro, izbaviæe se.
27Ko daje siromahu, neæe mu nedostajati; a ko odvraæa oèi svoje, biæe mu mnogo kletava.
28Kad se podižu bezbožnici, sakriva se èovjek; a kad ginu, umnožavaju se pravedni.