1Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevaè ne sluša ukora.
2Od ploda usta svojih svaki æe jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje.
3Ko èuva usta svoja, èuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada.
4Željna je duša ljenivèeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiæe se.
5Na lažnu rijeè mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti.
6Pravda èuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika.
7Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago.
8Otkup je za život èovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje.
9Vidjelo pravednièko svijetli se, a žižak bezbožnièki ugasiæe se.
10Od oholosti biva samo svaða, a koji primaju svjet, u njih je mudrost.
11Blago koje se taštinom teèe umaljava se, a ko sabira rukom, umnožava.
12Dugo nadanje mori srce, i želja je ispunjena drvo životno.
13Ko prezire rijeè sam sebi udi; a ko se boji zapovijesti, platiæe mu se.
14Nauka je mudroga izvor životni da se saèuva prugala smrtnijeh.
15Dobar razum daje ljubav, a put je bezakonièki hrapav.
16Svaki pametan èovjek radi s razumom, a bezuman raznosi bezumlje.
17Glasnik bezbožan pada u zlo, a vjeran je poslanik lijek.
18Siromaštvo i sramota doæi æe na onoga koji odbacuje nastavu; a ko èuva karanje, proslaviæe se.
19Ispunjena je želja slast duši, a bezumnima je mrsko otstupiti oda zla.
20Ko hodi s mudrima postaje mudar, a ko se druži s bezumnicima postaje gori.
21Grješnike goni zlo, a pravednicima se vraæa dobro.
22Dobar èovjek ostavlja našljedstvo sinovima sinova svojih, a grješnikovo imanje èuva se pravedniku.
23Izobila hrane ima na njivi siromaškoj, a ima ko propada sa zle uprave.
24Ko žali prut, mrzi na sina svojega; a ko ga ljubi, kara ga za vremena.
25Pravednik jede, i sita mu je duša; a trbuh bezbožnicima nema dosta.