1Ko ljubi nastavu, ljubi znanje; a ko mrzi na ukor, ostaje lud.
2Dobar èovjek dobija ljubav od Gospoda, a èovjeka zlikovca osuðuje.
3Neæe se èovjek utvrditi bezbožnošæu, a korijen pravednijeh neæe se pomaæi.
4Vrijedna je žena vijenac mužu svojemu; a koja ga sramoti, ona mu je kao trulež u kostima.
5Misli su pravednijeh prave, a savjeti bezbožnijeh prijevara.
6Rijeèi bezbožnijeh vrebaju krv, a pravedne izbavljaju usta njihova.
7Obaraju se bezbožni da ih nema, a dom pravednijeh ostaje.
8Prema razumu svom hvali se èovjek; a ko je opaka srca, prezreæe se.
9Ko se snebiva, a ima slugu, bolji je od onoga koji se velièa a hljeba nema.
10Pravednik se brine za život svojega živinèeta, a u bezbožnika je srce nemilostivo.
11Ko radi svoju zemlju, biæe sit hljeba; a ko ide za besposlicama, bezuman je.
12Bezbožnik želi obranu oda zla, ali korijen pravednijeh daje je.
13Zlome je zamka u grijehu usana njegovijeh, a pravednik izlazi iz tjeskobe.
14Od ploda usta svojih siti se èovjek dobra, i platu za djela svoja prima èovjek.
15Bezumniku se èini prav put njegov; ali ko sluša savjet, mudar je.
16Gnjev bezumnikov odmah se pozna, ali pametni pokriva sramotu.
17Ko govori istinu, javlja što je pravo, a lažni svjedok prijevaru.
18Ima ko govori kao da maè probada, a jezik je mudrijeh lijek.
19Istinita usta stoje tvrdo dovijeka, a jezik lažljivi za èas.
20Koji zlo misle, prijevara im je u srcu, a radost je onima koji svjetuju na mir.
21Nikaka nesreæa neæe zadesiti pravednika, a bezbožnici æe se napuniti zla.
22Mrske su Gospodu lažljive usne; a koji rade vjerno, mili su mu.
23Pametan èovjek pokriva znanje, a srce bezumnijeh razglašuje bezumlje.
24Ruka radljiva gospodariæe, a lijena æe davati danak.
25Briga u srcu èovjeèijem obara; a dobra rijeè razveseljava.
26Pravedniku je bolje nego bližnjemu njegovu; a bezbožnike zavodi put njihov.
27Ljenivac neæe peæi lova svoga, a u vrijedna je èovjeka dobro dragocjeno.
28Na putu pravde život je, i kuda ide staza njezina nema smrti.