1A èuše i apostoli i braæa koji bijahu u Judeji da i neznabošci primiše rijeè Božiju.
2I kad iziðe Petar u Jerusalim, prepirahu se s njim koji bijahu iz obrezanja,
3Govoreæi: ušao si k ljudima koji nijesu obrezani, i jeo si s njima.
4A Petar poèevši kazivaše im redom govoreæi:
5Ja bijah u gradu Jopi na molitvi, i došavši izvan sebe vidjeh utvaru, gdje silazi sud nekakav kao veliko platno na èetiri roglja i spušta se s neba, i doðe do preda me.
6Pogledavši u nj opazih i vidjeh èetvoronožna zemaljska, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske.
7A èuh glas koji mi govori: ustani, Petre! pokolji i pojedi.
8A ja rekoh: nipošto, Gospode! jer ništa pogano i neèisto nikad ne uðe u usta moja.
9A glas mi odgovori drugom s neba govoreæi: što je Bog oèistio ti ne pogani.
10A ovo bi triput; i uze se opet sve na nebo.
11I gle, odmah tri èovjeka staše pred kuæom u kojoj bijah, poslani iz Æesarije k meni.
12A Duh mi reèe da idem s njima ne premišljajuæi ništa. A doðoše sa mnom i ovo šest braæe, i uðosmo u kuæu èovjekovu.
13I kaza nam kako vidje anðela u kuæi svojoj koji je stao i kazao mu: pošlji ljude u Jopu i dozovi Simona prozvanoga Petra,
14Koji æe ti kazati rijeèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj.
15A kad ja poèeh govoriti, siðe Duh sveti na njih, kao i na nas u poèetku.
16Onda se opomenuh rijeèi Gospodnje kako govoraše: Jovan je krstio vodom, a vi æete se krstiti Duhom svetijem.
17Kad im dakle Bog dade jednak dar kao i nama koji vjerujemo Gospoda svojega Isusa Hrista: ja ko bijah da bih mogao zabraniti Bogu?
18A kad èuše ovo, umukoše, i hvaljahu Boga govoreæi: dakle i neznabošcima Bog dade pokajanje za život.
19A oni što se rasijaše od nevolje koja posta za Stefana, proðoše tja do Finikije i Kipra i Antiohije, nikomu ne govoreæi rijeèi do samijem Jevrejima.
20A neki od njih bijahu Kiprani i Kirinci, koji ušavši u Antiohiju govorahu Grcima propovijedajuæi jevanðelje o Gospodu Isusu.
21I bješe ruka Božija s njima; i mnogo ih vjerovaše i obratiše se ka Gospodu.
22A doðe rijeè o njima do ušiju crkve koja bješe u Jerusalimu; i poslaše Varnavu da ide tja do Antiohije;
23Koji došavši i vidjevši blagodat Božiju, obradova se, i moljaše sve da tvrdijem srcem ostanu u Gospodu;
24Jer bješe èovjek blag i pun Duha svetoga i vjere. I obrati se mnogi narod ka Gospodu.
25Varnava pak iziðe u Tars da traži Savla; i kad ga naðe, dovede ga u Antiohiju.
26I oni se cijelu godinu sastajaše ondje s crkvom, i uèiše mnogi narod; i najprije u Antiohiji nazvaše uèenike hrišæanima.
27A u te dane siðoše iz Jerusalima proroci u Antiohiju.
28I ustavši jedan od njih, po imenu Agav, objavi glad veliki koji šæaše biti po vasionom svijetu; koji i bi za Klaudija æesara.
29A od uèenika odredi svaki koliko koji mogaše da pošlju u pomoæ braæi koja življahu u Judeji.
30Koje i uèiniše poslavši starješinama preko ruke Varnavine i Savlove.