1U tebe se, Gospode, uzdam, nemoj me ostaviti pod sramotom vjeènom.
2Pravdom svojom izbavi me, i oprosti me, prigni k meni uho svoje i pomozi mi.
3Budi mi grad gdje bih svagda dolazio da živim, uredi spasenje moje; jer si ti grad moj i krjepost moja.
4Bože moj! uzmi me iz ruke bezbožnikove, iz ruke bezakonikove i nasilnikove.
5Jer si ti nadanje moje, Gospod je Gospod pouzdanje moje od mladosti moje.
6Tebe se držim od roðenja, od utrobe matere moje ti si braniè moj; tobom se hvalim svagda.
7Èudo sam mnogima, a ti si utoèište moje jako.
8Usta su moja puna hvale tvoje, slave tvoje svaki dan.
9Nemoj me odbaciti pod starost, kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti.
10Jer neprijatelji moji misle o meni, i koji vrebaju dušu moju dogovaraju se,
11Govoreæi: Bog ga je ostavio, potjerajte i uhvatite ga, jer ga nema ko izbaviti.
12Bože! Ne budi daleko od mene; Bože moj! pohitaj mi u pomoæ.
13Nek se postide i poginu protivnici duše moje; neka popadne stid i sramota na one koji mi traže zla!
14A ja æu se svagda uzdati, i ponavljaæu hvale tebi.
15Usta æe moja kazivati pravdu tvoju, svaki dan dobroèinstva tvoja, jer im ne znam broja.
16Uæi æu u sili Gospoda Gospoda, i slaviæu samo tvoju pravdu.
17Bože! ti si me uèio od mladosti, i do danas kazujem èudesa tvoja.
18Ni u starosti i kad osijedjeh nemoj me ostaviti, Bože, eda bih kazivao mišicu tvoju natražju, svoj omladini silu tvoju.
19Pravda je tvoja, Bože, do najviše visine; u velikim djelima, koja si uèinio, Bože, ko je kao ti?
20Koliko si me puta bacao u velike i ljute nevolje, pak si me opet ostavio meðu živima i iz bezdana me zemaljskih opet izvadio.
21Mnogo si me puta podizao i ponavljao utjehe.
22I ja te hvalim uz psaltir, tvoju vjernost, Bože moj; udaram ti u gusle, sveèe Izrailjev!
23Raduju se usta moja kad pjevam tebi, i duša moja, koju si izbavio.
24I jezik moj svaki dan kazuje pravdu tvoju; jer su postiðeni i posramljeni koji mi traže zla.