1Ustaæe Bog, i rasuæe se neprijatelji njegovi, i pobjeæi æe od lica njegova koji mrze na nj.
2Ti æeš ih razagnati kao dim što se razgoni; kao što se vosak topi od ognja, tako æe bezbožnici izginuti od lica Božijega.
3A pravednici æe se veseliti, radovaæe se pred Bogom, i slaviti u radosti.
4Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se.
5Otac je sirotama i sudija udovicama Bog u svetome stanu svom.
6Bog samcima daje zadrugu, sužnje izvodi na mjesta obilna, a nepokorni žive gdje je suša.
7Bože! kad si išao pred narodom svojim, kad si išao preko pustinje,
8Zemlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva.
9Blagodatni si dažd izlivao, Bože, i kad iznemagaše dostojanje tvoje, ti si ga krijepio.
10Stado tvoje življaše ondje; po dobroti svojoj, Bože, ti si gotovio hranu jadnome.
11Gospod daje rijeè; glasnika veliko je mnoštvo.
12Carevi nad vojskama bježe, bježe, a koja sjedi doma, dijeli plijen.
13Smirivši se u svojim krajevima, vi ste kao golubica, kojoj su krila posrebrena a perje joj se zlatni.
14Kad je svemoguæi rasipao careve na ovoj zemlji, ona se blistaše kao snijeg na Selmonu.
15Gora je Vasanska gora Božija; gora je Vasanska gora humovita.
16Zašto gledate zavidljivo, gore humovite? Evo gora, na kojoj omilje Bogu živjeti, i na kojoj æe Gospod živjeti dovijeka.
17Kola Božijih ima sila, tisuæe tisuæa. Meðu njima je Gospod, Sinaj u svetinji.
18Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože!
19Blagosloven Gospod svaki dan! Ako nas ko pretovara, Bog nam pomaže.
20Ovaj je Bog naš Bog spasitelj, u vlasti su Gospodu vrata smrtna.
21Gospod satire glavu neprijateljima svojim i vlasato tjeme onoga koji ostaje u bezakonju svojem.
22Reèe Gospod: od Vasana æu dovesti, dovešæu iz dubine morske,
23Da ti ogrezne noga u krvi neprijateljskoj i jezik pasa tvojih da je liže.
24Vidješe kako ideš, Bože, kako sveto ide Bog moj, car moj.
25Naprijed iðahu pjevaèi, za njima sviraèi sred djevojaka s bubnjima:
26“Na saboru blagosiljajte Gospoda Boga, koji ste iz izvora Izrailjeva!”
27Ondje mladi Venijamin, starješina njihov; knezovi Judini, vladaoci njihovi; knezovi Zavulonovi, knezovi Neftalimovi.
28Bog tvoj darovao ti je silu. Utvrdi, Bože, ovo što si uèinio za nas!
29U crkvi tvojoj, u Jerusalimu, carevi æe prinositi dare.
30Ukroti zvijer u ritu, kod volova s teocima naroda, da bi popadali pred tobom sa šipkama srebra; raspi narode koji žele bojeve.
31Doæi æe vlastela iz Misira, Etiopija æe pružiti ruke svoje k Bogu.
32Carstva zemaljska, pojte Bogu, popijevajte Gospodu,
33Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo grmi glasom jakim.
34Dajte slavu Bogu; velièanstvo je njegovo nad Izrailjem i sila njegova na oblacima.
35Divan si, Bože, u svetinji svojoj! Bog Izrailjev daje silu i krjepost narodu. Blagosloven Bog!