1Poklikni Bogu, sva zemljo!
2Zapjevajte slavu imenu njegovu, dajte mu hvalu i slavu.
3Recite Bogu: kako si strašan u djelima svojim! radi velike sile tvoje laskaju ti neprijatelji tvoji.
4Sva zemlja nek se pokloni tebi i poje tebi, neka poje imenu tvojemu.
5Hodite i vidite djela Boga strašnoga u djelima svojim nad sinovima ljudskim.
6On je pretvorio more u suhotu, preko rijeke prijeðosmo nogama; ondje smo se veselili o njemu;
7Vlada silom svojom uvijek, oèi njegove gledaju na narode. Buntovnici, da se nijeste podigli!
8Blagosiljajte, narodi, Boga našega, i glasite hvalu njemu.
9On je darovao duši našoj život, i nije dao da poklizne noga naša.
10Ti si nas okušao, Bože, pretopio si nas, kao srebro što se pretapa.
11Uveo si nas u mrežu, metnuo si breme na leða naša.
12Dao si nas u jaram èovjeku, uðosmo u oganj i u vodu; ali si nas izveo na odmor.
13Uæi æu u dom tvoj sa žrtvama što se sažižu, izvršiæu ti zavjete svoje,
14Koje rekoše usta moja, i kaza jezik moj u tjeskobi mojoj.
15Žrtve paljenice pretile æu ti prinijeti s dimom od pretiline ovnujske, prinijeæu ti teoce s jariæima.
16Hodite, èujte svi koji se bojite Boga, ja æu vam kazati šta je uèinio duši mojoj.
17K njemu zavikah ustima svojim, i jezikom svojim proslavih ga.
18Da sam vidio u srcu svom bezakonje, ne bi me uslišio Gospod.
19Ali Bog usliši, primi glas moljenja mojega.
20Blagosloven Bog, koji ne odvrže molitve moje i ne ostavi me bez milosti svoje!