1Èuj, Bože, viku moju, slušaj molitvu moju.
2Od kraja zemlje vièem k tebi, kad klonu srce moje. Izvedi me na goru, gdje se ne mogu popeti.
3Jer si ti utoèište moje, tvrdi zaklon od neprijatelja.
4Da živim u stanu tvom dovijeka, i poèinem pod krovom krila tvojih.
5Jer ti, Bože, èuješ zavjete moje i daješ mi dostojanje onijeh koji poštuju ime tvoje.
6Dodaj dane k danima carevijem, i godine njegove produlji od koljena na koljeno.
7Neka caruje dovijeka pred Bogom; zapovjedi milosti i istini neka ga èuvaju.
8Tako æu pjevati imenu tvojemu svagda, izvršujuæi zavjete svoje svaki dan.