1Gospode! s tvoje se sile veseli car; i kako mu je velika radost što ti pomažeš!
2Što mu je srce željelo, dao si mu, i molitve usta njegovijeh nijesi odbio.
3Jer si ga doèekao blagoslovima milosnim, metnuo si mu na glavu vijenac od dragoga kamenja.
4Molio te je za život i dao si mu da mu se produlje dani dovijeka.
5Velika je slava njegova tvojom pomoæu; slavu si i krasotu metnuo na nj.
6Dao si mu blagoslove dovijeka, razveselio si ga radošæu lica svojega.
7Jer se car uzda u Gospoda i u milost višnjega; i ne koleba se.
8Naæi æe ruka tvoja sve neprijatelje tvoje, naæi æe desnica tvoja one koji mrze na tebe.
9Uèiniæeš ih kao peæ zažarenu, kad se razgnjeviš; gnjev æe ih Gospodnji progutati, i oganj æe ih proždrijeti.
10Rod njihov istrijebiæeš sa zemlje, i sjeme njihovo izmeðu sinova èovjeèijih;
11Jer podigoše na tebe zlo, smisliše i ne mogoše izvršiti.
12Jer æeš ih metnuti za biljegu, iz lukova svojijeh pustiæeš strijele u lice njihovo.
13Podigni se, Gospode, silom svojom; mi æemo pjevati i slaviti jakost tvoju.