1Pomagaj, Gospode; jer nesta svetijeh, jer je malo vjernijeh meðu sinovima èovjeèijim.
2Laž govore jedan drugome, usnama lažljivijem govore iz srca dvolièna.
3Istrijebiæe Gospod sva usta lažljiva, jezik velièavi,
4Ljude, koji govore: jezikom smo jaki, usta su naša u nas, ko je gospodar nad nama?
5Videæi stradanje nevoljnih i uzdisanje ništih, sad æu ustati, veli Gospod, i izbaviti onoga kome zlobe.
6Rijeèi su Gospodnje rijeèi èiste, srebro u vatri oèišæeno od zemlje, sedam puta pretopljeno.
7Ti æeš nas, Gospode, odbraniti, i saèuvati nas od roda ovoga dovijeka.
8Bezbožnici idu naokolo; kad se oni podižu, sramote se sinovi èovjeèiji.