1Ne zavidi zlijem ljudima niti želi da si s njima.
2Jer o pogibli misli srce njihovo i usne njihove govore o muci.
3Mudrošæu se zida kuæa i razumom utvrðuje se.
4I znanjem se pune klijeti svakoga blaga i dragocjena i mila.
5Mudar je èovjek jak, i razuman je èovjek silan snagom.
6Jer mudrijem savjetom ratovaæeš, i izbavljenje je u mnoštvu savjetnika.
7Visoke su bezumnome mudrosti; neæe otvoriti usta svojih na vratima.
8Ko misli zlo èiniti zvaæe se zlikovac.
9Misao bezumnikova grijeh je, i potsmjevaè je gad ljudski.
10Ako kloneš u nevolji, skratiæe ti se sila.
11Izbavljaj pohvatane na smrt; i koje hoæe da pogube, nemoj se ustegnuti od njih.
12Ako li reèeš: gle, nijesmo znali za to; neæe li razumjeti onaj koji ispituje srca, i koji èuva dušu tvoju neæe li doznati i platiti svakome po djelima njegovijem?
13Sine moj, jedi med, jer je dobar, i sat, jer je sladak grlu tvojemu.
14Tako æe biti poznanje mudrosti duši tvojoj, kad je naðeš; i biæe plata, i nadanje tvoje neæe se zatrti.
15Bezbožnièe, ne vrebaj oko stana pravednikova, i ne kvari mu poèivanja.
16Jer ako i sedam puta padne pravednik, opet ustane, a bezbožnici propadaju u zlu.
17Kad padne neprijatelj tvoj, nemoj se radovati, i kad propadne, neka ne igra srce tvoje.
18Jer bi vidio Gospod i ne bi mu bilo milo, i obratio bi gnjev svoj od njega na tebe.
19Nemoj se žestiti radi nevaljalaca, nemoj zavidjeti bezbožnicima.
20Jer nema plate nevaljalcu, žižak æe se bezbožnicima ugasiti.
21Boj se Gospoda, sine moj, i cara, i ne miješaj se s nemirnicima.
22Jer æe se ujedanput podignuti pogibao njihova, a ko zna propast koja ide od obojice?
23I ovo je za mudarce: gledati ko je ko na sudu nije dobro.
24Ko govori bezbožniku: pravedan si, njega æe proklinjati ljudi i mrziæe na nj narodi.
25A koji ga karaju, oni æe biti mili, i doæi æe na njih blagoslov dobrijeh.
26Ko govori rijeèi istinite, u usta ljubi.
27Uredi svoj posao na polju, i svrši svoje na njivi, potom i kuæu svoju zidaj.
28Ne budi svjedok na bližnjega svojega bez razloga, i ne varaj usnama svojima.
29Ne govori: kako je on meni uèinio tako æu ja njemu uèiniti; platiæu ovom èovjeku po djelu njegovu.
30Iðah mimo njivu èovjeka lijena i mimo vinograd èovjeka bezumna;
31I gle, bješe sve zaraslo u trnje i sve pokrio èkalj, i ograda im kamena razvaljena.
32I vidjevši uzeh na um, i gledah i pouèih se.
33Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da poèineš,
34U tom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik, i oskudica tvoja kao oružan èovjek.