Mateju 24

¹I izišavši Isus iðaše od crkve, i pristupiše k njemu uèenici njegovi da mu pokažu graðevinu crkvenu.

²A Isus reèe im: ne vidite li sve ovo? Zaista vam kažem: neæe ostati ovdje ni kamen na kamenu koji se neæe razmetnuti.

³A kad sjeðaše na gori Maslinskoj pristupiše k njemu uèenici nasamo govoreæi: kaži nam kad æe to biti? i kakav je znak tvojega dolaska i pošljetka vijeka?

⁴I odgovarajuæi Isus reèe im: èuvajte se da vas ko ne prevari.

⁵Jer æe mnogi doæi u ime moje govoreæi: ja sam Hristos. I mnoge æe prevariti.

⁶Èuæete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite; jer treba da to sve bude. Ali nije još tada pošljedak.

⁷Jer æe ustati narod na narod i carstvo na carstvo; i biæe gladi i pomori, i zemlja æe se tresti po svijetu.

⁸A to je sve poèetak stradanja.

⁹Tada æe vas predati na muke, i pobiæe vas, i svi æe narodi omrznuti na vas imena mojega radi.

¹⁰I tada æe se mnogi sablazniti, i drug druga izdaæe, i omrznuæe drug na druga.

¹¹I iziæi æe mnogi lažni proroci i prevariæe mnoge.

¹²I što æe se bezakonje umnožiti, ohladnjeæe ljubav mnogijeh.

¹³Ali koji pretrpi do kraja blago njemu.

¹⁴I propovjediæe se ovo jevanðelje o carstvu po svemu svijetu za svjedoèanstvo svijem narodima. I tada æe doæi pošljedak.

¹⁵Kad dakle ugledate mrzost opušæenja, o kojoj govori prorok Danilo, gdje stoji na mjestu svetome koji èita da razumije):

¹⁶Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore;

¹⁷I koji bude na krovu da ne silazi uzeti što mu je u kuæi;

¹⁸I koji bude u polju da se ne vrati natrag da uzme haljine svoje.

¹⁹A teško trudnima i dojilicama u te dane.

²⁰Nego se molite Bogu da ne bude bježan vaša u zimu ni u subotu;

²¹Jer æe biti nevolja velika kakova nije bila od postanja svijeta dosad niti æe biti;

²²I da se oni dani ne skrate, niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi skratiæe se dani oni.

²³Tada ako vam ko reèe: evo ovdje je Hristos ili ondje, ne vjerujte.

²⁴Jer æe iziæi lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaæe znake velike i èudesa da bi prevarili, ako bude moguæe, i izbrane.

²⁵Eto vam kazah naprijed.

²⁶Ako vam dakle reku: evo ga u pustinji, ne izlazite; evo ga u sobama, ne vjerujte.

²⁷Jer kako što munja izlazi od istoka i pokazuje se do zapada, taki æe biti dolazak sina èovjeèijega.

²⁸Jer gdje je strvina onamo æe se i orlovi kupiti.

²⁹I odmah æe po nevolji dana tijeh sunce pomrèati, i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s neba spasti, i sile nebeske pokrenuti se.

³⁰I tada æe se pokazati znak sina èovjeèijega na nebu; i tada æe proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaæe sina èovjeèijega gdje ide na oblacima nebeskima sa silom i slavom velikom.

³¹I poslaæe anðele svoje s velikijem glasom trubnijem; i sabraæe izbrane njegove od èetiri vjetra, od kraja do kraja nebesa.

³²Od smokve nauèite se prièi: kad se veæ njezine grane pomlade i ulistaju, znate da je blizu ljeto.

³³Tako i vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu kod vrata.

³⁴Zaista vam kažem: ovaj naraštaj neæe proæi dok se ovo sve ne zbude.

³⁵Nebo i zemlja proæi æe, ali rijeèi moje neæe proæi.

³⁶A o danu tome i o èasu niko ne zna, ni anðeli nebeski, do otac moj sam.

³⁷Jer kako što je bilo u vrijeme Nojevo tako æe biti i dolazak sina èovjeèijega.

³⁸Jer kako što pred potopom jeðahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje uðe u kovèeg,

³⁹I ne osjetiše dok ne doðe potop i odnese sve; tako æe biti i dolazak sina èovjeèijega.

⁴⁰Tada æe biti dva na njivi; jedan æe se uzeti, a drugi æe se ostaviti.

⁴¹Dvije æe mljeti na žrvnjevima; jedna æe se uzeti, a druga æe se ostaviti.

⁴²Stražite dakle, jer ne znate u koji æe èas doæi Gospod vaš.

⁴³Ali ovo znajte: kad bi znao domaæin u koje æe vrijeme doæi lupež, èuvao bi i ne bi dao potkopati kuæe svoje.

⁴⁴Zato i vi budite gotovi; jer u koji èas ne mislite doæi æe sin èovjeèij.

⁴⁵Ko je dakle taj vjerni i mudri sluga kojega je postavio gospodar njegov nad svojima domašnjima da im daje hranu na obrok?

⁴⁶Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov naðe da izvršuje tako.

⁴⁷Zaista vam kažem: postaviæe ga nad svijem imanjem svojim.

⁴⁸Ako li taj rðavi sluga reèe u srcu svome: neæe moj gospodar još zadugo doæi;

⁴⁹I poène biti svoje drugare, i jesti i piti s pijanicama;

⁵⁰Doæi æe gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u èas kad ne misli.

⁵¹I rasjeæi æe ga napola, i daæe mu platu kao i licemjerima; ondje æe biti plaè i škrgut zuba.