1U to vrijeme doðe glas do Iroda èetverovlasnika o Isusu;
2I reèe slugama svojijem: to je Jovan krstitelj; on ustade iz mrtvijeh, i zato èini èudesa.
3Jer Irod uhvati Jovana, sveza ga i baci u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega.
4Jer mu govoraše Jovan: ne možeš ti nje imati.
5I šæaše da ga ubije, ali se poboja naroda; jer ga držahu za proroka.
6A kad bijaše dan roðenja Irodova, igra kæi Irodijadina pred njima i ugodi Irodu.
7Zato i s kletvom obreèe joj dati šta god zaište.
8A ona nauèena od matere svoje: daj mi, reèe, ovdje na krugu glavu Jovana krstitelja.
9I zabrinu se car; ali kletve radi i onijeh koji se gošæahu s njim, zapovjedi joj dati.
10I posla te posjekoše Jovana u tamnici.
11I donesoše glavu njegovu na krugu, i dadoše djevojci, i odnese je materi svojoj.
12I došavši uèenici njegovi, uzeše tijelo njegovo i ukopaše ga; i doðoše Isusu te javiše.
13I èuvši Isus, otide odande u laði u pusto mjesto nasamo. A kad to èuše ljudi, idoše za njim pješice iz gradova.
14I izišavši Isus vidje mnogi narod, i sažali mu se za njih, i iscijeli bolesnike njihove.
15A pred veèe pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: ovdje je pusto mjesto, a dockan je veæ; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane.
16A Isus reèe im: ne treba da idu; podajte im vi neka jedu.
17A oni rekoše mu: nemamo ovdje do samo pet hljebova i dvije ribe.
18A on reèe: donesite mi ih ovamo.
19I zapovjedi narodu da posjedaju po travi; pa uze onijeh pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu.
20I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteèe dvanaest kotarica punijeh.
21A onijeh što su jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim žena i djece.
22I odmah natjera Isus uèenike svoje da uðu u laðu i naprijed da idu na onu stranu dok on otpusti narod.
23I otpustivši narod pope se na goru sam da se moli Bogu. I uveèe bijaše ondje sam.
24A laða bješe nasred mora u nevolji od valova, jer bijaše protivan vjetar.
25A u èetvrtu stražu noæi otide k njima Isus iduæi po moru.
26I vidjevši ga uèenici po moru gdje ide, poplašiše se govoreæi: to je utvara; i od straha povikaše.
27A Isus odmah reèe im govoreæi: ne bojte se; ja sam, ne plašite se.
28A Petar odgovarajuæi reèe: Gospode! ako si ti, reci mi da doðem k tebi po vodi.
29A on reèe: hodi. I izišavši iz laðe Petar iðaše po vodi da doðe k Isusu.
30No videæi vjetar veliki uplaši se, i poèevši se topiti, povika govoreæi: Gospode, pomagaj!
31I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i reèe mu: malovjerni! zašto se posumnja?
32I kad uðoše u laðu, presta vjetar.
33A koji bijahu u laði pristupiše i pokloniše mu se govoreæi: vaistinu ti si sin Božij.
34I prešavši doðoše u zemlju Genisaretsku.
35I poznavši ga ljudi iz onoga mjesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše k njemu sve bolesnike.
36I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od njegove haljine; i koji se dotakoše ozdraviše.