1I pošto proðe subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da doðu i da pomažu Isusa.
2I vrlo rano u prvi dan nedjelje doðoše na grob oko sunèanoga roðaja.
3I govorahu meðu sobom: ko æe nam odvaliti kamen od vrata grobnijeh?
4I pogledavši vidješe da kamen bješe odvaljen: jer bješe vrlo veliki.
5I ušavši u grob vidješe mladiæa obuèena u bijelu haljinu gdje sjedi s desne strane; i uplašiše se.
6A on im reèe: ne plašite se, Isusa tražite Nazareæanina raspetoga; usta, nije ovdje, evo mjesto gdje ga metnuše.
7Nego idite kažite uèenicima njegovijem i Petru da pred vama otide u Galileju: tamo æete ga vidjeti, kao što vam reèe.
8I izišavši pobjegoše od groba; jer ih uhvati drhat i strah; i nikom ništa ne kazaše, jer se bojahu.
9A Isus ustavši rano u prvi dan nedjelje javi se najprije Mariji Magdalini, iz koje je istjerao sedam ðavola.
10A ona otide te javi onima što su bili s njim, koji plakahu i ridahu.
11I oni èuvši da je živ i da ga je ona vidjela ne vjerovaše.
12A potom javi se na putu dvojici od njih u drugome oblièju, kad su išli u selo.
13I oni otišavši javiše ostalima; i ni njima ne vjerovaše.
14A najposlije javi se kad njih jedanaestorica bijahu za trpezom, i prekori ih za njihovo nevjerje i tvrðu srca što ne vjerovaše onima koji su ga vidjeli da je ustao;
15I reèe im: idite po svemu svijetu i propovjedite jevanðelje svakome stvorenju.
16Koji uzvjeruje i pokrsti se, spašæe se; a ko ne vjeruje osudiæe se.
17A znaci onima koji vjeruju biæe ovi: imenom mojijem izgoniæe ðavole; govoriæe novijem jezicima;
18Uzimaæe zmije u ruke, ako i smrtno što popiju, neæe im nauditi; na bolesnike metaæe ruke, i ozdravljaæe.
19A Gospod pošto im izgovori uze se na nebo, i sjede Bogu s desne strane.
20A oni iziðoše i propovijedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i rijeè potvrðiva znacima koji su se potom pokazivali. Amin.