1Poèetak jevanðelja Isusa Hrista sina Božijega.
2Kao što stoji u proroka: evo ja šaljem anðela svojega pred licem tvojijem, koji æe pripraviti put tvoj pred tobom.
3Glas onoga što vièe u pustinji: pripravite put Gospodnji, poravnite staze njegove.
4Pojavi se Jovan krsteæi u pustinji, i propovijedajuæi krštenje pokajanja za oproštenje grijeha.
5I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i kršæavaše ih sve u Jordanu rijeci, i ispovijedahu grijehe svoje.
6A Jovan bijaše obuèen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožan oko sebe; i jeðaše skakavce i med divlji.
7I propovijedaše govoreæi: ide za mnom jaèi od mene, pred kim ja nijesam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obuæi njegovoj.
8Ja vas kršæavam vodom, a on æe vas krstiti Duhom svetijem.
9I u to vrijeme doðe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu,
10I odmah izlazeæi iz vode vidje nebo gdje se otvori, i Duh kao golub siðe na nj.
11I glas doðe s neba: ti si sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.
12I odmah Duh izvede ga u pustinju.
13I bi ondje u pustinji dana èetrdeset, i kuša ga sotona, i bi sa zvjerinjem, i anðeli služahu mu.
14A pošto predadoše Jovana, doðe Isus u Galileju propovijedajuæi jevanðelje o carstvu Božijemu
15I govoreæi: iziðe vrijeme i približi se carstvo Božije; pokajte se i vjerujte jevanðelje.
16I hodeæi pokraj mora vidje Simona, i Andriju brata njegova gdje bacaju mreže u more; jer bijahu ribari.
17I reèe im Isus: hajdete za mnom, i uèiniæu vas lovcima ljudskijem.
18I odmah ostavivši mreže svoje poðoše za njim.
19I otišavši malo odande ugleda Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, i oni u laði krpljahu mreže;
20I odmah pozva ih; i ostavivši oca svojega Zevedeja u laði s najamnicima poðoše za njim.
21I doðoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u zbornicu uèaše.
22I divljahu se nauci njegovoj; jer ih uèaše kao onaj koji vlast ima a ne kao književnici.
23I bijaše u zbornici njihovoj èovjek s duhom neèistijem, i povika
24Govoreæi: proði se, što je tebi do nas, Isuse Nazareæanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, svetac Božij.
25I zaprijeti mu Isus govoreæi: umukni, i iziði iz njega.
26I strese ga duh neèisti, i povika iza glasa, i iziðe iz njega.
27I uplašiše se svi tako da pitahu jedan drugoga govoreæi: šta je ovo? i kakva je ovo nauka nova, da s vlasti i duhovima neèistijem zapovijeda, i slušaju ga?
28I otide glas o njemu odmah po svoj okolini Galilejskoj,
29I odmah izišavši iz zbornice doðoše u dom Simonov i Andrijin s Jakovom i Jovanom.
30A tašta Simonova ležaše od groznice; i odmah kazaše mu za nju.
31I pristupivši podiže je uzevši je za ruku i pusti je groznica odmah, i služaše im.
32A kad bi pred veèe, pošto sunce zaðe, donošahu k njemu sve bolesnike i bijesne.
33I sav grad bijaše se sabrao k vratima.
34I iscijeli mnoge bolesnike od razliènijeh bolesti, i ðavole mnoge istjera, i ne dadijaše ðavolima da kazuju da ga poznavahu.
35A ujutru vrlo rano ustavši iziðe, i otide nasamo, i ondje se moljaše Bogu.
36I za njim potrèaše Simon i koji bijahu s njim.
37I našavši ga rekoše mu: traže te svi.
38I reèe im: hajdemo u obližnja sela i gradove da i tamo propovjedim: jer sam ja na to došao.
39I propovijeda po zbornicama njihovijem po svoj Galileji, i ðavole izgoni.
40I doðe k njemu gubavac moleæi ga i na koljenima kleèeæi pred njim i reèe mu: ako hoæeš, možeš me oèistiti.
41A Isus smilovavši se pruži ruku, i dohvativši ga se reèe mu: hoæu, oèisti se.
42I tek što mu to reèe, a guba otide s njega, i osta èist.
43I zaprijetivši mu odmah istjera ga,
44I reèe mu: gledaj da nikome ništa ne kažeš, nego idi te se pokaži svešteniku, i prinesi za oèišæenje svoje što je zapovjedio Mojsije za svjedoèanstvo njima.
45A on izišavši poèe mnogo propovijedati i kazivati šta je bilo tako da Isus ne može javno u grad uæi, nego bijaše napolju u pustijem mjestima, i dolažahu k njemu sa sviju strana.