Jovanu 4

¹Kad razumje dakle Gospod da su èuli fariseji da Isus više uèenika dobija i kršæava nego Jovan

²Isus pak sam ne kršæavaše nego uèenici njegovi

³Ostavi Judeju, i otide opet u Galileju.

⁴A valjalo mu je proæi kroz Samariju.

⁵Tako doðe u grad Samarijski koji se zove Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu sinu svojemu.

⁶A ondje bijaše izvor Jakovljev; i Isus umoran od puta sjeðaše na izvoru; a bješe oko šestoga sahata.

⁷Doðe žena Samarjanka da zahvati vode; reèe joj Isus: daj mi da pijem.

⁸Jer uèenici njegovi bijahu otišli u grad da kupe jela.)

⁹Reèe mu žena Samarjanka: kako ti, Jevrejin buduæi, možeš iskati od mene žene Samarjanke da piješ? Jer se Jevreji ne miješaju sa Samarjanima.

¹⁰Odgovori Isus i reèe joj: da ti znaš dar Božij, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi iskala u njega i dao bi ti vodu živu.

¹¹Reèe mu žena: Gospode! ni zahvatiti nemaš èim, a studenac je dubok; odakle æeš dakle uzeti vodu živu?

¹²Eda li si ti veæi od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova?

¹³Odgovori Isus i reèe joj: svaki koji pije od ove vode opet æe ožednjeti;

¹⁴A koji pije od vode koju æu mu ja dati neæe ožednjeti dovijeka; nego voda što æu mu ja dati biæe u njemu izvor vode koja teèe u život vjeèni.

¹⁵Reèe mu žena: Gospode! daj mi te vode da ne žednim niti da dolazim ovamo na vodu.

¹⁶Reèe joj Isus: idi zovni muža svojega, i doði ovamo.

¹⁷Odgovori žena i reèe mu: nemam muža. Reèe joj Isus: dobro si kazala: nemam muža;

¹⁸Jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala.

¹⁹Reèe mu žena: Gospode! vidim da si ti prorok.

²⁰Oci naši moliše se Bogu na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba moliti.

²¹Reèe joj Isus: ženo! vjeruj mi da ide vrijeme kad se neæete moliti ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu.

²²Vi ne znate èemu se molite; a mi znamo èemu se molimo: jer je spasenije od Jevreja.

²³Ali ide vrijeme, i veæ je nastalo, kad æe se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoæe takovijeh bogomoljaca.

²⁴Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole.

²⁵Reèe mu žena: znam da æe doæi Mesija koji se zove Hristos, kad on doðe kazaæe nam sve.

²⁶Reèe joj Isus: ja sam koji s tobom govorim.

²⁷I tada doðoše uèenici njegovi, i èuðahu se gdje govoraše sa ženom; ali nijedan ne reèe: šta hoæeš? ili šta govoriš s njom?

²⁸A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i reèe ljudima:

²⁹Hodite da vidite èovjeka koji mi kaza sve što sam uèinila: da nije to Hristos?

³⁰Iziðoše dakle iz grada i poðoše k njemu.

³¹A uèenici njegovi moljahu ga meðu tijem govoreæi: Ravi! jedi.

³²A on im reèe: ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate.

³³Tada uèenici govorahu meðu sobom: veæ ako mu ko donese da jede?

³⁴A on im reèe: jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao.

³⁵Ne kažete li vi da su još èetiri mjeseca pa æe žetva prispjeti? Eto, velim vam: podignite oèi svoje i vidite njive kako su veæ žute za žetvu.

³⁶I koji žnje prima platu, i sabira rod za život vjeèni, da se raduju zajedno i koji sije i koji žnje;

³⁷Jer je u tom istinita besjeda da je drugi koji sije a drugi koji žnje.

³⁸Ja vas poslah da žnjete gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uðoste.

³⁹I iz grada onoga mnogi od Samarjana vjerovaše ga za besjedu žene koja svjedoèaše: kaza mi sve što sam uèinila.

⁴⁰Kad doðoše dakle Samarjani k njemu, moljahu ga da bi ostao kod njih; i ondje osta dva dana.

⁴¹I mnogo ih više vjerova za njegovu besjedu.

⁴²A ženi govorahu: sad ne vjerujemo više za tvoju besjedu, jer sami èusmo i poznasmo da je ovaj zaista spas svijetu, Hristos.

⁴³A poslije dva dana iziðe odande, i otide u Galileju:

⁴⁴Jer sam Isus svjedoèaše da prorok na svojoj postojbini nema èasti.

⁴⁵A kad doðe u Galileju, primiše ga Galilejci koji bijahu vidjeli sve što uèini u Jerusalimu na praznik; jer i oni idoše na praznik.

⁴⁶Doðe pak Isus opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev èovjek kojega sin bolovaše u Kapernaumu.

⁴⁷Ovaj èuvši da Isus doðe iz Judeje u Galileju, doðe k njemu i moljaše ga da siðe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na smrti.

⁴⁸I reèe mu Isus: ako ne vidite znaka i èudesa, ne vjerujete.

⁴⁹Reèe mu carev èovjek: Gospode! siði dok nije umrlo dijete moje.

⁵⁰Reèe mu Isus: idi, sin je tvoj zdrav. I vjerova èovjek rijeèi koju mu reèe Isus, i poðe.

⁵¹I odmah kad on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreæi: sin je tvoj zdrav.

⁵²Tada pitaše za sahat u koji mu lakše bi; i kazaše mu: juèe u sedmom sahatu pusti ga groznica.

⁵³Tada razumje otac da bješe onaj sahat u koji mu reèe Isus: sin je tvoj zdrav. I vjerova on i sva kuæa njegova.

⁵⁴Ovo opet drugo èudo uèini Isus kad doðe iz Judeje u Galileju.