1Bolje je ime nego dobro ulje, i dan smrtni nego dan u koji se ko rodi.
2Bolje je iæi u kuæu gdje je žalost nego iæi u kuæu gdje je gozba, jer je ondje kraj svakoga èovjeka, i ko je živ, slaže u srce svoje.
3Bolja je žalost nego smijeh, jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje.
4Srce je mudrijeh ljudi u kuæi gdje je žalost, a srce bezumnijeh u kuæi gdje je veselje.
5Bolje je slušati karanje mudroga nego da ko sluša pjesmu bezumnijeh.
6Jer kao što prašti trnje pod loncem, taki je smijeh bezumnikov; i to je taština.
7Nasilje obezumljuje mudroga, i poklon izopaèuje srce.
8Bolji je kraj stvari nego poèetak joj; bolji je ko je strpljiva duha negoli ko je ponosita duha.
9Ne budi nagao u duhu svom na gnjev, jer gnjev poèiva u njedrima bezumnijeh.
10Ne govori: šta je to, te su preðašnji dani bili bolji od ovijeh? jer ne bi bilo mudro da za to pitaš.
11Dobra je mudrost s imanjem, i korisna je onima koji vide sunce.
12Jer je mudrost zaklon, i novci su zaklon; ali je pretežnije znanje mudrosti tijem što daje život onome ko je ima.
13Pogledaj djelo Božije; jer ko može ispraviti što on iskrivi?
14U dobro vrijeme uživaj dobro, a u zlo vrijeme gledaj, jer je Bog stvorio jedno prema drugom zato da èovjek ne zna šta æe biti.
15Svašta vidjeh za vremena taštine svoje: pravednika koji propada u pravdi svojoj, i bezbožnika koji dugo živi u svojoj zloæi.
16Ne budi suviše pravedan ni suviše mudar; zašto bi sebe upropastio?
17Ne budi suviše bezbožan ni lud; zašto bi umro prije vremena?
18Dobro je da držiš jedno a drugo da ne puštaš iz ruke; jer ko se boji Boga izbaviæe se od svega.
19Mudrost krijepi èovjeka više nego deset knezova koji su u gradu.
20Doista nema èovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi.
21Ne uzimaj na um svašta što se govori, ako bi i slugu svojega èuo gdje te psuje;
22Jer srce tvoje zna da si i ti više puta psovao druge.
23Sve to ogledah mudrošæu i rekoh: biæu mudar; ali mudrost bješe daleko od mene.
24Što je tako daleko i vrlo duboko, ko æe naæi?
25Okretoh se srcem svojim da poznam i izvidim i iznaðem mudrost i razum, i da poznam bezbožnost ludosti i ludost bezumlja.
26I naðoh da je grèa od smrti žena kojoj je srce mreža i pruglo, kojoj su ruke okovi; ko je mio Bogu, saèuvaæe se od nje, a grješnika æe uhvatiti ona.
27Gle, to naðoh, veli propovjednik, jedno prema drugom, tražeæi da razumijem.
28Još traži duša moja, ali ne naðoh. Èovjeka jednoga u tisuæi naðoh, ali žene meðu svjema ne naðoh.
29Samo, gle, ovo naðoh: da je Bog stvorio èovjeka dobra; a oni traže svakojake pomisli.