1Molitva. Mojsija, sluge Božjega. Jahve, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena.
2Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
3Smrtnike u prah vraćaš i veliš: "Vratite se, sinovi ljudski!"
4Jer je tisuću godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna.
5Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni:
6jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer - već se suši i vene.
7Zaista, izjeda nas tvoja srdžba i zbunjuje ljutina tvoja.
8Naše si grijehe stavio pred svoje oči, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
9Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovršismo godine svoje.
10Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle.
11Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdžbu tvoju?
12Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.
13Vrati se k nama, Jahve! TÓa dokle ćeš? Milostiv budi slugama svojim!
14Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane!
15Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali!
16Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj!
17Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek' uspije.