1A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube.
2I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.
3Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama
4govoreći: "Sagriješih predavši krv nedužnu!" Odgovoriše: "Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!"
5I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.
6Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše:
7"Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca.
8Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas.
9Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi -
10i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.
11Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: "Ti li si kralj židovski?" On odgovori: "Ti kažeš."
12I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao.
13Tada mu reče Pilat: "Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?"
14I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.
15A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli.
16Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba.
17Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: "Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?"
18Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.
19Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči nu njegova žena: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega."
20Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi.
21Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?" A oni rekoše: "Barabu!"
22Kaže im Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?" Oni će: "Neka se razapne."
23A on upita: "A što je zla učinio?" Vikahu još jače: "Neka se razapne!"
24Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!"
25Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu našu!"
26Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.
27Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu.
28Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem.
29Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju židovski!"
30Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.
31Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.
32Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ.
33I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto,
34dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti.
35A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku.
36I sjedeći ondje, čuvahu ga.
37I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj židovski."
38Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
39A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama:
40"Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!"
41Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu:
42"Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj!
43Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'"
44Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.
45Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete.
46O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"
47A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju."
48I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti.
49A ostali rekoše: "Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi."
50A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh.
51I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše,
52grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše
53te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
54A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: "Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj."
55A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu;
56među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.
57Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov.
58On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne.
59Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno
60i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe.
61A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.
62Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata
63te mu rekoše: "Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut ću.'
64Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit će posljednja prijevara gora od prve."
65Reče im Pilat: "Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!"
66Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.