1Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći:
2"Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!"
3On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje?
4Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni!
5A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar,
6ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje.
7Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija:
8Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene.
9Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske."
10Tada dozove mnoštvo i reče: "Slušajte i razumijte!
11Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to čovjeka onečišćuje."
12Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: "Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?"
13On im odgovori: "Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se.
14Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti."
15Petar prihvati i reče mu: "Protumači nam tu prispodobu!"
16A on reče: "I vi još uvijek ne razumijete?
17Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod.
18Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka.
19Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke.
20To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka."
21Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske.
22I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!"
23Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama."
24On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova."
25Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!"
26On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima."
27A ona će: "Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!"
28Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa.
29Otišavši odande, dođe Isus do Galilejskog mora, uziđe na goru i sjede ondje.
30Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi.
31Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova.
32A Isus dozva svoje učenike pa im reče: "Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem."
33Kažu mu učenici: "Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?"
34A Isus im reče: "Koliko kruhova imate?" Oni će: "Sedam, i malo riba."
35Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji,
36uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu.
37I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara.
38A blagovalo je četiri tisuće muškaraca, osim žena i djece.
39Tada otpusti mnoštvo, uđe u lađu i ode u kraj magadanski.