1Job progovori i reče:
2"Kako dobro znadeš pomoći nemoćnom i mišicu iznemoglu poduprijeti!
3Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao.
4Kome li si ove uputio riječi i koji duh je iz tebe govorio?"
5Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dršću i nemani njine.
6Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi.
7On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu.
8On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru.
9On zastire puno lice mjesečevo razastirući svoj oblak preko njega.
10On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju.
11Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti.
12Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrošću.
13Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola.
14Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatit' grom njegove moći?"