1Uto neki siđoše iz Judeje i počeše učiti braću: "Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti."
2Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja.
3Oni su dakle, ispraćeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajući o obraćenju pogana i donoseći svoj braći veliku radost.
4Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine. Ispripovjediše što sve Bog učini po njima.
5Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: "Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev."
6Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre.
7Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: "Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju.
8I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama.
9Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca.
10Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi?
11Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni."
12Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i čudesa Bog po njima učinio među poganima.
13Kad oni ušutješe, progovori Jakov: "Poslušajte me, braćo!
14Šimun je izložio kako se Bog već na početku pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu.
15S time su u skladu riječi Proroka. Ovako je doista pisano:
16Nakon toga vratit ću se i opet podići pali šator Davidov, iz ruševina ga podići, opet ga sazidati
17da preostali ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to
18obznanjuje odvijeka.
19Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu,
20nego im poručiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi.
21Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote čitaju."
22Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom.
23Po njima pošalju ovo pismo: "Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!"
24"Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše,
25zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom,
26ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista.
27Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto.
28Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno:
29uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!"
30Oni su se dakle oprostili i sišli u Antiohiju; sabrali su mnoštvo i predali pismo.
31Kad ga pročitaše, svi se obradovaše zbog ohrabrenja.
32Juda i Sila, i sami proroci, mnogim riječima ohrabriše i utvrdiše braću.
33Neko se vrijeme zadrže pa se onda s mirom od braće vrate onima koji ih poslaše.
34#
35A Pavao i Barnaba ostadoše u Antiohiji naučavajući i navješćujući zajedno s mnogima drugima riječ Gospodnju.
36Nakon nekog vremena reče Pavao Barnabi: "Vratimo se i pohodimo braću po svim gradovima u kojima smo navješćivali riječ Gospodnju, da vidimo kako su!"
37Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko.
38Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima pošao na djelo.
39Spopade ih takva ogorčenost da se raziđoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar,
40a Pavao sebi izabra Silu pa od braće povjeren milosti Gospodnjoj
41proputova Siriju i Ciliciju, utvrđujući Crkve.